
Nemoj ništa da mi govoriš
March 20, 2019
Mala od Oblaka
April 17, 2019
Ako ikada želite da saznate pravu istinu i kako stvari stoje u životu i društvu, samo pitajte vašu decu i sve će vam se samo kasti.
Jutros je u vrtićkoj viber grupi roditelja, stigla slikovna poruka od njihovih vaspitačica. Između ostalog trogodišnjaci su odgovarali na pitanja : Zašto se mama udala za tatu? Podela poslova u kući...
Deca su odgovarala na ova pitanja toliko slatko i iskreno, onako kako to njihove duše osećaju i vide, svojim neiskrivljenim pogledom na svet. Većina dece je odgovorila da su se njihove mame udale za tatu zato što su bile lepe, i tata je njih izabrao, dok su podelu poslova u kući videli tako što mame kuvaju, čiste, peru sudove, a tate se igraju sa decom, čitaju knjige, gledaju televizor, a tek poneki i sam spremi obrok.
Posle prvobitnog ushićenja od ovako mudrih glavica, ubrzo mi je u glavi ostala mentalna teskoba i potreba da o ovome napišem nešto više.
Pitam se, da li su uloge već odavno podeljene u muško – ženskim odnosima i da li se mi zapravo i ne trudimo da vidimo istinu i obrnemo stvari naglavačke?
Živimo u 21 veku, mnogi tabui su srušeni, mnoge reforme napravljene, nikad nije bila podnošljivija lakoća postojanja. Tehnologiju smo podredili nama, da nam bude lakše, da se manuelni poslovi obavljaju gotovo automatski, informisani smo jednim klikom miša, sve znamo, sve razumemo, a opet, ne možemo da se iščupamo iz kandži paradigmi u kojima žene trebaju da budu lepe, a muškarci blogosloveni.
I dok se mi prepuštamo udobnostima novog veka, zadovoljno se smešeći sa društvenih mreža, i zadovoljavajući se bespotrebnim potrošačkim nagonima, deca će nam pisati ovakve sastave još dugo, dugo.
Mame će biti lepe, nasmejane, a njihove tate će ih birati, i odlučivati o njihovim sudbinama.
Pitam se šta bi o ovakvoj podeli stvari rekla Simon de Bovoar? Virdžinija Vulf? Ursula le Gvin? Klara Cetkin? Isidora Sekulić?
I za kraj, neka razmišljanja koja možda navedu da neke istine zažive...
„Voleću onoga dana kada me muškarac potčini svojom inteligincijom, kulturom i autoritetom. Ako jedan muškarac, pripadnik povlašćene vrste, koji od samog početka uživa značajnu prednost, u apsolutnom smislu, ne bi vredeo više od mene, smatrala bih da, relativno, vredi manje; da bih ga priznala za sebi ravnog, bilo je potrebno da me prevaziđe.“ Simon de Bovoar